Na
čašćenje Isusova i Marijina
Srca utjecale su prije svega
dvije misli iz Svetog pisma:
naglašavanje ljubavi Božje i
produbljeno razmatranje Kristovih
rana, osobito rane njegova Srca.
Čašćenje Srca Marijina raslo
je prije svega po riječima evanđelista
Luke, koje govore o Srcu Marijinu.
Objava
ljubavi Božje
|
|
Papa
Pio XII.
je u okružnici 'Haurietis
aquas' zapisao:
- «Kako
Stari tako i
Novi zavjet
potresnim slikama
i naglaskom
navješćuju i
naglašuju onu
ljubav Božju
prema nama,
o kojoj se upravo
radi kod čašćenja
Srca Isusova.»
(br. 13)
- Ta
«tajna
ljubavi Božje
je početak i
vrhunac kako
utjelovljenja,
tako i otkupljenja.»
(br. 24)
|
Božja se ljubav najdublje
otkriva u Isusu Kristu.
|
|
Papa
Ivan Pavao II.
u jednom se svom
govoru pita:
- «Nije
li to Srce Onoga,
'koji je prolazio
iz mjesta u
mjesto, čineći
dobra djela'
? (Dj 10,38)
- Nije
li to Srce Onoga
koji je učinio
da slijepac
progleda, hromi
prohoda, mrtvi
ustane? – te
da je evanđelje
naviješteno
siromasima?
(Lk 7,22)
- Nije
li to Srce Isusovo,
koji nije imao
gdje glavu nasloniti,
a lisice su
imale svoje
jazbine i ptice
svoja gnijezda
? (Mt 8,20)
- Nije
li to Srce Isusa,
koji je branio
ženu nađenu
u preljubu,
kako je ne bi
kamenovali,
te joj je zatim
rekao: 'Idi
i od sada više
ne griješi!'?»
(Iv 8,3-10)
|
Katekizam Katoličke crkve
ljubav Srca Isusova opisuje
ovako:
|
|
- «Prihvaćajući
svojim ljudskim
srcem ljubav
Očevu za ljude,
Isus ih je,
do kraja ljubio,
(Iv 13,1),
- jer 'veće
ljubavi nitko
nema od ove:
da tko život
svoj položi
za svoje prijatelje'.
(Iv 15,13)
- Tako je,
u patnji i smrti,
njegovo čovještvo
postalo slobodnim
i savršenim
oruđem njegove
božanske ljubavi
koja hoće spasenje
ljudi.»
(br. 609)
|
Kristusove
rane
Ljubav
je Božja svoj vrhunac postigla
u Kristovoj kalvarijskoj žrtvi,
čije
je dovršenje bilo probadanje
Srca Isusova.
|
|
- Prema
Isusovim ranama
osobito pažljiv
bio je evanđelist
Ivan, koji govori
o tome kako
je vojnik kopljem
probo Isusovo
Srce. Ivan govori
o Isusovim ranama
nakon susreta
uskrslog Otkupitelja
s apostolima,
osobito s Tomom.
- Direktorij
o pučkoj pobožnosti
i liturgiji,
koji je 2002.
izdala Kongregacija
za bogoslužje
i sakramente,
u svezi s time
kaže:
- «Može
se na stanovit
način reći da
je pobožnost
Srcu Isusovu
prijevod u bogoštovne
okvire onoga
pogleda, kojeg
svi kršćanski
rodovi, s obzirom
na proročku
i evanđeosku
riječ, usmjeruju
Njemu, koji
će prema proročkoj
i evanđeoskoj
riječi, svi
kršćanski naraštaji
usmjeriti prema
onome koji je
proboden (usp.
Iv 19,37; Zah
12,10),
|
- tj.
prema Kristovu boku probodenu
kopljem iz kojega je potekla
krv i voda (usp. Iv 19,34)
simbol 'čudesnog otajstva
cijele Crkve'.
- Ivanovski
tekst, koji pripovijeda
o pokazivanju Kristovih
ruku i njegova boka učenicima
(usp. Iv 20,20)
- i
poziv koji Isus upućuje
svetomu Tomi da pruži svoju
ruku i da ju stavi u njegov
bok (usp. Iv 20,27) također
je imao znatan utjecaj u
nastanku i u razvoju crkvene
pobožnosti prema Presvetome
Srcu.» (br. 167)
Srce
Marijino
Sveto
pismo također govori o Srcu
Marijinu.
|
|
- Evanđelist
Luka izvješćuje
da je Marija
sve riječi koje
su pastiri izrekli
o Isusu «čuvala
u svom srcu
i uspoređivala
ih.» (Lk
2,19)
- Kod
pronalaženja
Isusa u hramu
isti evanđelist
još jednom slično
govori: «Njegova
je majka sve
te događaje
brižno čuvala
u svom srcu.»
(Lk 2,51)
- Evanđelist
tako upozorava
na duhovnu dubinu
Srca Marijina,
koje bijaše
potpuno usmjereno
na Isusa. To
otkrivaju i
Marijine riječi
anđelu: «Evo
službenice Gospodnje,
neka mi bude
po tvojoj riječi!»
|
O
Srcu Marijinu govori i Šimunovo
proročanstvo:
- «…
a tebi će samoj mač proći
kroz život – da bi se
otkrile misli mnogih srdaca.»
(Lk 2,35)
- Duhovnu
dubinu Marijina Srca otkriva
Hvalospjev: 'Veliča duša
moja Gospodina'. (Lk 1,46-55)
|
)
)
)
)
)
)
)