Čašćenje Srca Isusova

Srce nam Isusovo «predstavlja i zorno stavlja pred oči svu ljubav kojom nas je Krist ljubio i još nas i sada ljubi. Upravo je zato potrebno pripisivati čašćenju Presvetoga Srca toliko značenje te ga imati za najsavršenije ispovijedanje kršćanske pobožnosti. (...) Čašćenje Presvetoga Srca Isusova po svojoj je biti čašćenje one ljubavi kojom nas Bog ljubi po Isusu, te ujedno izraz naše ljubavi kojom mi ljubimo Boga i svoga bližnjega. (...) Svojom nas nakanom želi dovesti do najsavršenije i najpotpunije ljubavi prema Bogu i bližnjemu, do one ljubavi, koja svakim danom velikodušnije ispunjava novu zapovijed.» (br. 60)

Papi Ivanu Pavlu II. čašćenje Presvetog Srca Isusova snažno je na srcu. U nagovoru uz 300. obljetnicu smrti sv. Margarete Marije Alacoque izjavio je: «Kad sam bio godine 1986. kao hodočasnik na grobu sv. Marije Margarete, molio sam, u duhu crkvene predaje, da bi čašćenje Srca Isusova doživjelo izvornu obnovu. U Isusovu Srcu, naime, ljudsko srce spoznaje istinski i jedini smisao svoga života i poslanja. Samo u Kristovu Srcu čovjek zadobiva mogućnost da može ljubiti.»

Isti je papa u jednom drugom nagovoru izjavio: «Bitni elementi ove pobožnosti stalno su uključeni u duhovnost Crkve kroz svu njezinu povijest. Od svoga početka Crkva je zagledana u probodeno srce raspetog Krista, iz kojeg je potekla krv i voda, simboli sakramenata koji uspostavljaju Crvku.»

Katekizam Katoličke crkve uči: «Isus nas je poznavao i ljubio, sve i svakog pojedinog, za vrijeme svog života, u svojoj smrtnoj borbi i u svojoj muci, i za svakoga se od nas žrtvovao: Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene' (Gal 2,20). Sve nas je ljubio ljudskim srcem. Zato sveto Srce Isusovo, probodeno radi naših grijeha i poradi našeg spasenja, «uzima se kao glavni pokazatelj i znamen (...) one ljubavi kojom božanski Otkupitelj stalno ljubi vječnog Oca i sve ljude.» (br. 478)

U Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji je zapisano: «Nema dvojbe da je pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna od najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti.

Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz 'Srce Isusovo' označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. 'Srce Isusovo' je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koja je, po sebi, nutarnje – s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju – u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.» (br. 166)

Pobožnost Srcu Isusovu «od vjernika zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasiteljskome djelu. Zbog toga ju Apostolska stolica i biskupi preporučuju, promiču njezino obnavljanje.» (br. 172)

Čašćenje Srca Marijina

Kao što svetkovina Presvetoga Srca slavi spasenjska Kristova otajstva na sažet način i vraća ih na njihovo vrelo - upravo Srce – tako je spomen Bezgrješnoga Srca Marijina složeno slavlje 'srdačna' pridruživanja Majke spasenjskomu djelu Sina: od Utjelovljenja, preko Smrti i Uskrsnuća, do dara Duha Svetoga.» (br. 174)