Čašćenje
Srca Isusova
|
Papa
Pio XII. je u okružnici
o Srcu Isusovu (Haurietis
aquas) zapisao:
Čašćenje
Srca Isusova je
«najdjelotvornija
škola ljubavi Božje.»
(br. 72) To je čašćenje
«prirodno
procvalo iz žive
vjere i gorljivog
čašćenja božanskog
Otkupitelja i njegovih
proslavljenih rana,
koje su znak njegove
neizmjerne ljubavi,
u najvećoj mjeri
utjecale na duše.»
(br. 52)
|
Srce
nam Isusovo «predstavlja
i zorno stavlja pred oči svu
ljubav kojom nas je Krist ljubio
i još nas i sada ljubi. Upravo
je zato potrebno pripisivati
čašćenju Presvetoga Srca toliko
značenje te ga imati za najsavršenije
ispovijedanje kršćanske pobožnosti.
(...) Čašćenje Presvetoga Srca
Isusova po svojoj je biti čašćenje
one ljubavi kojom nas Bog ljubi
po Isusu, te ujedno izraz naše
ljubavi kojom mi ljubimo Boga
i svoga bližnjega. (...) Svojom
nas nakanom želi dovesti do
najsavršenije i najpotpunije
ljubavi prema Bogu i bližnjemu,
do one ljubavi, koja svakim
danom velikodušnije ispunjava
novu zapovijed.» (br.
60)
Papi
Ivanu Pavlu II.
čašćenje Presvetog Srca Isusova
snažno je na srcu. U nagovoru
uz 300. obljetnicu smrti sv.
Margarete Marije Alacoque izjavio
je: «Kad sam bio godine
1986. kao hodočasnik na grobu
sv. Marije Margarete, molio
sam, u duhu crkvene predaje,
da bi čašćenje Srca Isusova
doživjelo izvornu obnovu. U
Isusovu Srcu, naime, ljudsko
srce spoznaje istinski i jedini
smisao svoga života i poslanja.
Samo u Kristovu Srcu čovjek
zadobiva mogućnost da može ljubiti.»
Isti
je papa u jednom drugom nagovoru
izjavio: «Bitni elementi
ove pobožnosti stalno su uključeni
u duhovnost Crkve kroz svu njezinu
povijest. Od svoga početka Crkva
je zagledana u probodeno srce
raspetog Krista, iz kojeg je
potekla krv i voda, simboli
sakramenata koji uspostavljaju
Crvku.»
Katekizam
Katoličke crkve uči:
«Isus nas je poznavao
i ljubio, sve i svakog pojedinog,
za vrijeme svog života, u svojoj
smrtnoj borbi i u svojoj muci,
i za svakoga se od nas žrtvovao:
Sin Božji me je ljubio i predao
samoga sebe za mene' (Gal 2,20).
Sve nas je ljubio ljudskim srcem.
Zato sveto Srce Isusovo, probodeno
radi naših grijeha i poradi
našeg spasenja, «uzima
se kao glavni pokazatelj i znamen
(...) one ljubavi kojom božanski
Otkupitelj stalno ljubi vječnog
Oca i sve ljude.» (br.
478)
U
Direktoriju o pučkoj pobožnosti
i liturgiji je zapisano:
«Nema dvojbe da je pobožnost
Spasiteljevu Srcu bila i jest
jedna od najraširenijih i najomiljenijih
izražaja crkvene pobožnosti.
Shvaćen
u svjetlu božanskoga Pisma,
izraz 'Srce Isusovo' označuje
samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost
njegova bića, njegove osobe
razmatrane u svojoj najintimnijoj
i bitnoj jezgri: Božji Sin,
nestvorena mudrost; beskrajna
ljubav, počelo spasenja i posvećenja
za čitavo čovječanstvo. 'Srce
Isusovo' je Krist, utjelovljena
i spasiteljska Riječ koja je,
po sebi, nutarnje – s beskrajnom
božansko-ljudskom ljubavlju
– u Duhu protegnuta prema Ocu
i prema ljudima, svojoj braći
i sestrama.» (br. 166)
Pobožnost
Srcu Isusovu «od vjernika
zahtijeva temeljni stav koji
se sastoji od obraćenja i zadovoljštine,
ljubavi i zahvalnosti, apostolske
zauzetosti i posvete prema Kristu
i njegovu spasiteljskome djelu.
Zbog toga ju Apostolska stolica
i biskupi preporučuju, promiču
njezino obnavljanje.»
(br. 172)
Čašćenje
Srca Marijina
|
U
istom je Direktoriju
o Marijinu Bezgrješnom
Srcu zapisano:
«Sutradan
nakon svetkovine
Presvetoga Srca
Isusova, Crkva slavi
spomen Bezgrješnoga
Srca Marijina. Neposredno
dodirivanje dvaju
slavlja već je u
sebi liturgijski
znak njihove prisne
povezanosti:
mysterium
(otajstvo) Spasiteljeva
Srca projicira se
i odražava u Srcu
Majke koja je i
suradnica i učenica.
|
Kao
što svetkovina Presvetoga Srca
slavi spasenjska Kristova otajstva
na sažet način i vraća ih na
njihovo vrelo - upravo Srce
– tako je spomen Bezgrješnoga
Srca Marijina složeno slavlje
'srdačna' pridruživanja Majke
spasenjskomu djelu Sina: od
Utjelovljenja, preko Smrti i
Uskrsnuća, do dara Duha Svetoga.»
(br. 174)
|